U ove predramazanske dane kao strašna i razarajuća bomba odjeknula je vijest o razmimoilaženjima između SDP i SDA u skupštini grada Novog Pazara i o verbalnom iskričenju koje prijeti da dovede i do posljedica mnogo šireg i razornijeg karaktera. Građani se opravdano pitaju: da li je ovo početak kraja aktuelne koalicije i zajedničkog rada i djelovanja koje je dosada davalo ohrabrujuće rezultate.
Da li je pitanje promjene naziva ulica baš u ovom trenutku toliko hitno i urgentno da je dovoljan argument da ugrozi i uništi postojeću koaliciju?
Ubjeđen sam da nije. Znam da promjena naziva ulica je od ogromne važnosti. Ali upravo zbog toga ne smije biti urađe
no brzopleto i bez ozbiljne, svestrane i pažljive analize svakog pojedinačnog prijedloga. U samom činu predlaganja mora učestvovati brižljivo odabrani tim ljudi sa stručnim referencama, adekvatan značaju i odgovornosti zadatka koji je pred njim postavljen.
Nije sporno da nazive ulica u Novom Pazaru treba mijenjati. Kada sagledamo sadašnju nomenklaturu naziva ulica imamo utisak da još uvijek živimo u socijalizmu i da je Centralni komitet SKJ-u još uvijek na čelu zemlje, a njegovi odabrani i ideološki podobni kadrovi na čelu sandžačkih gradova.
Najveći dio ulica u Novom Pazaru nosi nazive po istaknutim komunistima i borcima iz NOB-a. Neke ulice nose naziv po ljudima po čijoj naredbi je paljen Novi Pazar i masovno, na najsuroviji način ubijano njegovo stanovništvo. Neke po ljudima koji su putem svoje pisane riječi javno i strasno slavili prezir prema svemu što je muslimansko i u svojim djelima koristili najpogrdnije izraze za muslimane i njihovu vjeru.
S druge strane hronični nedostatak naziva ulica po značajnim ličnostima iz bošnjačke historije je toliko evidentan, da poprima karakter nacionalne tragedije i samoponižavanja.
Zaista je potreba za tim odavno sazrela. Ali se ne smije zaboraviti da posljedice takvih rješenja traju godinama i decenijama.
Nazivi ulica ne smiju urušavati tradicionalno dobre međunacionalne i međukonfensionalne odnose u Novom Pazaru. Naziv nijedne novopazarske ulice ne smije biti vid javne provokacije za bilo koji narod koji živi u našem gradu. Novi nazivi ulica moraju biti rezultat dogovora i kompromisa prije svega naroda koji vijekovima nastanjuju ovaj prostor, a ne akt namjetanja i tjeranja inata bilo kome. Ništa nije vrijedno, pa niti novi nazivi ulica, ruiniranju višestoljetno dobrih međunacionalnih odnosa u našem gradu.
Ne smije se žuriti niti sa forsiranjem ličnosti iz savremene historije, koji su još uvijek predmet žestokih političkih i historijskih rasprava i analiza, i oko čije uloge još uvijek postoje drastično oprečni stavovi između pripadnika različitih naroda. Neka imena treba prepustiti sudu historije i predstojećim analizama i zaključcima i nekim budućim vremenima kada će aktuelne tenzije prestati i nestati.
Priđimo konačno ovom pitanju krajnje seriozno i kao odgovorni ljudi. Nazivi novopazarskih ulica se moraju promjeniti, to je svima jasno i neophodno. Eliminišimo ili odložimo u ad akta neka imena čije forsiranje u ovom trenutku donosi mnogo više negativnih, nego pozitivnih posljedica.
Neka nazivi ulica budu plod plebiscitarene volje i konsenzusa svih građana Novog Pazara, a ne neosmišljeni i nedovoljno promišljeni politički akt, za jednokratnu upotrebu.
S druge strane, ubjeđen sam da i u ponuđenom prijedlogu ima dovoljno imena čija je historijska uloga neosporna, tako da bi uz korekciju i dopunu postojećeg spiska i ovaj prijedlog mogao dobiti prihvatljiv karakter. Zašto umjesto spornih ličnosti ne bi njihova mjesta zauzeli hrabri branitelji Beograda oktobra 1915. godine: kaplar Šemso Midović, sandžački Leonida i junak odbrane centra Beograda, komandant ratnog broda „Pobjeda“ i junak odbrane Ade Ciganlije Šefket Halilović, znani junak sa Avale dugopoljac Sulejman Balić, veliki vezir Sari Sulejman-paša Prijepoljac, bosanski vezir Ismail-paša Ferhatagić Novopazarac, defterdar Iskender Čelebija, najbogatiji i najmoćniji čovjek u Osmanskom carstvu poslije sultana Sulejmana Veličanstvenog, najznačajniji novopazarski vakif Sinan-beg, zvornički sandžakbeg i defterdar istog vladara, dok je bio prestolonasljednik, gdje je naziv ulice po Mevlani Muslihudunu Abdulganiju, vakifu najljepše novopazarske Altun-alem džamije i najstarijeg očuvanog mekteba…
Zašto kada se formiraju komisije i kada se prave spiskovi prijedloga u ovoj aktivnosti nisu uključeni historičari?
U pamet se braćo Bošnjaci! Ne koljite vola zbog parčeta mesa. Krupne odluke moraju biti plod ozbiljnog i stručnog rada, sa dalekosežnim rezultatima i posljedicama.
Predsjednik Društva historičara Sandžaka: Esad Rahić